Još jedan stepenik samo

Ne znam da li sam prava osoba za to, ali… Postoje neki ljudi koji jednostavno se ne uklapaju nigdje. Takve ljude srećete svaki dan, sigurna sam, a da ne znate šta se krije iza “fasade”. 

Znala sam ih nekoliko. Svi su otišli. Otišli daleko sa ovog svijeta. Kupili kartu u jednom pravcu i nisu se više ikad vratili. Ponekad, samo ponekad mi nalete… kao ptice dođu na prozor i kljucaju od sims. Otvorim ga, pružim ruku, malo pomilujem i onda… onda odlete.  

Koji je smisao toga da se ljudi pretvaraju da su nešto što nisu? Zar ne vide da im to samo škodi? 

Gdje su svi oni koji su bili prirodni – ono što jesu? Zašto oni prve odlaze? Zašto ne može da bude obrnutim redoslijedom? 

Imam neki grozan predosjećaj. Ne bih ga znala opisati. Ima već neko vrijeme. Nešto će se desiti. Nema veze sa mnom nego u globalu. Ljudi su se pomamili i rade grozne stvari. Rade stvari kojih bi se normalna osoba stidjela da uradi. I onda će se pitati, “A zašto mi se ovo sve dešava u životu?”  

A nikoga neće biti da mu da odgovor. Jer, da je znao odgovor “na vrijeme”, ne bi mu se to sve dešavalo. 

Neko će čak i ovaj moj post kad-tad izbrisati. Izbrisat će ga jer je BOLAN.  

Jeste li se ikada postidjeli neke osobe koja je vama veoma bliska? Ne mislim na osobe koje se ponašaju dal’ prema vama ili općenito u društvu na jedan odbojan i odvratan način. Već mislim na one – bit ću direktna – s kojima ste u nekoj relaciji, da tako kažem, i stidite se takvih i što uopšte imate išta s njima. Znam taj osjećaj jako, jako dobro.  

Da li biste ikad poželjeli da možete, kako narodski volimo reći, “ispraviti krive drine”? 

Drine koje nisu krive zbog vas. Ne. Vi nemate ništa sa tim. Ali što dublje ulazite u taj tunel koji vas vodi na mjesto kad se ona prva “drina” zakrivila, shvatate da je korijen problema daleko u daljoj prošlosti i u ljudima koji nisu ljudi, nego đavoli. A kako da se riješite đavola?  

Lopov zna kako lopov diše. Lažov zna kada i kako lažov laže. A da li znate kako diler “diše”, a da niste diler? 

Zato vam je potrebno nešto više od pukog poznavanja ulica, narkomanskih jazbina, samim tim i dilerskih jazbina i tako bliže i tako dalje. Problem leži u jednoj bolesnoj ironiji. Možda nije problem – radije bih ga nazvala “sreća u nesreći”, a to je kada saznate da ste kćerka dilera, kćerka za koju je taj isti diler tek “nedavno” saznao da je ima, a ona, koja je uz to sve i bivša ovisnica o teškim drogama, jeste i ona koja se bori da svo to zlo nestane ako ništa, barem iz njene kasabe koja se zove Sarajevo. 

Zeznuto je to što znam kako On diše.    

I? Je li ti drago, tata, što nisam kao ti? Je li ti drago što radim sve kontra onoga što ti radiš i što si radio kao mlađi? Kontraš na tebe, ali… baš fakat u tom smislu.

Zeznuto je “do nedavno” ne znati ko si, a biti sve vrijeme zaljubljena u tebe. Hajde to i nekako, ali sve ostalo…

Sad svi znaju ko ti je “ona mala” od koje se skrivaš, ali koja ti je i kojoj si opsesija. “…hajde vrati, vrati me u svijet, hajde pusti me…”

Hoćeš me pustiti? Izbiti me iz uma? Izbrisati me za vijeke vijekova ili me se riješiti kao kad ljudi bacaju stvari od onih koji su im te iste poklonili u znak… bilo čega “pozitivnog”?

Hoćeš li me ikada pogledati u oči i reći, “Žao mi je zbog svega”? Nećeš. Znam da nećeš. I ti si jedan od onih koji “fizički” idu dalje, ali “umom” ostaju u vječitoj prošlosti. U vječitom vrtlogu svojih neraščišćenih računa.

Voliš ti mene uopšte?

I onda…

Sutka i Topaana imaat edna mana
sto ne se vo Indija
Za da vidi Krisna sto e toa zivot
Na vesela dolina

Jas sum setal, jas sum bil na zapad
Duri do Germanija
Za da najdam parse leb za mene i za
Mojata familija

Ej, da imam, ko sto nemam
Pa da kupam bel konj
I da javam, denje noke
I na jave, i na jave i na son

Sekoj od nas ima svoja zvezda
sto go prati dur e ziv
Koga sveti jako, covek ima sreka
Koga gasne sudbina

Ej, da imam, ko sto nemam
Pa da kupam bel konj
I da javam, denje noke
I na jave, i na jave i na son

Ej, da imam, ko sto nemam
Ke ti kupam krevet,
Za da spies ti so mene
Iljada i, iljada i edna noc …

 

Ne voliš. Znam… Jer osjećam.